SLAVONSKI BROD..........TRAVEL....GASTRO....MUSIC...

– Petre, sam si...gledaj!

Čemu ta borba?...Sto te peče rana.

Junače vrli, prigni se i predaj,

Znakove primi hrvatskoga bana.



– Ne, sam ja nisam. Gle, uz bok mi stoje

Ljudevit, Braslav, Mojslav, Tomislave.

Iz zemlje niču, iz pare krvave.



Sve gledaju me. Znam, čega se boje.

...Posljednji vladar mora da se sruši

S krunom na glavi, s ponosom u duši! –

Elemant:Žena
Simbol:Že
Pronašao:Adam
Učestalost elementa:Veče količine se mogu pronači u urbanim sredinama
Fizičke osobine elementa:Površina obično premazana bojom.Proključa odjednom,zamrzne se bez razloga.Topljiv ako se primjeni odgovarajući postupak.Neukusan ako se pogrešno proba.Element se izuzetno rijetko nalazi u djevičansko čistom stanju.
Kemijske osobine:Lako se spaja sa zlatom,srebrom i drugim plemenitim metalima i dragim kamenjem.Apsorbira velike količine skupih materijala.
Može eksplodirati iznenada bez prethodnog upozorenja i bez poznatog razloga.
Najefikasniji poznati element za upijanje novca.
Najčešča upotreba:Prije svega kao ukras,naročito u skupim sportskim automobilima.Odličan medikament za relaksaciju.Vrlo efikasno sredstvo za čiščenje.
Opasnosti:Vrlo opasan element osim u rukama stručnjaka.Ilegalno je posjedovati više od jednog elementa,iako se može posjedovati i više pod uvjetom da se drže na različitim lokacijama i pazi da elementi ne dođu u kontak jedana s drugim.Najmanja dopuštena udaljenost je 1 kvadratni kilometar.
Reagiranja:Pocrveni kad se zatekne bez ambalaže,pozeleni kad se stavi pokraj boljeg uzorka,požuti kad ima žuticu.

Od samih početaka čačkanja po gitarama i ostalim instrumentima(defovi,čegrtaljke..) ,koji se protežu 30–ak godina unatrag,vidjelo se da su to sve redom talentirani momci i da je pred njima zajamčena svjetla budućnost u glazbenim krugovima.Negdje prije otprilike(ili točno) 24 godine,na autorov 10 rođendan dođoše momci s đitrama i počeše svirati neke La Bambe na jednoj žici…kao mi uvježbali…Treba naglasiti da su tom prilikom autor i njegova baka ostali ushićeni viđenim i da je baka zaključila da je to najbolji rođendan ikad.
U početcima svi redom su išli kod Gregorića na tamburašku sekciju gdje su i naučili prve note.Sašu Gajdukova je učio Dubravko Šef,Mrvicu je Neno Seletković…ali najviše su naučili oni sami kroz praksu i kaljenje –mislim da su neki prve svatove odsvirali kada se imali 12-13 godina.Ideju o osnivanju nekog benda mislim da je pokrenuo Željo(Sokolović)..taj momak je od malih nogu htio bit svirač i oko sebe je okupljao istomišljenike.Nakon samih početaka i nekoliko postava u kojima su bili i Norac Zvonimir i Tihomir Vujičić osniva se prvi band imenom Brodske Lole.U Brodskim Lolama sviraju Željko Sokolović(basprim),Mario Stvorić-Čvoki(prim),Saša Gajdukov-Sale(kontra),Ivan Grgurević(bas) i Bruno Baričević(basprim).
Nakon nekog vremena bandu se priključuje i Vladimir Koropatnicki-Mrvica kao pjevač.
Brodske Lole u početku nastupaju po seoskim zabavama,klanjima i kad se krmača prasi i izvan granica naše domovine, u Londonu(kraljici Elizabeti,gdje je Čvoki izazv'o saobraćajku)
Nakon izvjesnog vremena dobivaju angažman u Velikoj u hotelu na bazenima(mislim da je to 93) gdje sviraju koji mjesec i postaju sve uvježbaniji.Tih godina se pojavljuju na Požegi na festivalu Zlatne žice Slavonije gdje i stječu afirmaciju i ime u tamburaškim krugovima.
Slijede godine intenzivnog nastupanja po gažama i svatovima,te povremenog pojavljivanja na festivalima(Brodfest) i ponekog snimljenog materijala)-Treba naglasiti da Brodske lole nikada nisu izdali materijal(a mogli su) koji bi nakon raspada koji je usljedio ostao kao trag jednoj perspektivnoj mladoj tamburaškoj skupinini.
Iz toga razdoblja treba podvući humanitarni koncert koji je organiziran u Kinu Jadran ,uz pomoć Borisa Gajdukova(oca jednog člana) koji im je jedno vrijeme bio menadžer,za jednog branitelja(Radmana).Koncert je rasprodan i na njemu su nastupili svi eminentni tamburaši-od Berde banda do Vatrenih Kočija,Marsonije….
Organizator-Brodske Lole je ispraćen velikim pljeskom uz ustajanje publike ,što zbog ideje o koncertu što zbog izvedbe koju su pokazali-spomenuti ću da su odsvirane skladbe poput Turskog Marša…To je ujedno i vrhunac slave (97) Brodskih Lola i dolazi do spomenutog raspada.Band napuštaju Bruno Baričević koji odlazi u Graničare i Ivan Grgurević koji odlazi u Zdenac.Još prije je iz banda otišao Mario Stvorić iz samo njemu znanih razloga.
Nakon nekog vremena javlja se ideja o osnivanju novog banda koji će biti orijentiran na sviranje svatova(jer u to vrijeme nitko od članova nije bio zaposlen i financijski element je bio važan kriterij).Uz okosnicu banda koju čine Željo,Sale i Mrvica priključene su i mlade snage Pupić i Živič Marijan tada tek puniljetni.Band je dobio naziv Svirci.
Prva svirka Sviraca zbila se u Zagrebu ujesen 1999. godine.
Novi band je uz uz mlade snage željne dokazivanja i staru postavu koja je znala što hoće dobio na atraktivnosti i kvaliteti,te bivaju pozivani na sve više gaža i svirki.
Željo(inače spiritus movens Sviraca) je još od svoje najranije sviračke faze imao ideju da se na tržištu nađe jedan band koji može zadovoljiti potrebe šireg kruga ljudi i koji može odsvirati razne glazbene pravce.Uzevši u obzir da je prošla 2000-ta i da je tamburaška revolucija iza nas band za potrebe vjenčanja uvodi bubnjara i harmoničara.Muvali su se tu mali Čabraja i Igor Gregorić,a kasnije i Vrde,Bonzo te mali Pupić.Ostali članovi sviraju jedan blok čistog rocka iza ponči u svatovima(jer su svatovi jedina orijentacija banda) na električnim instrumentima što se korisnicima(pretežno mladim)počinje sviđati.
Opet dobivši na atraktivnosti jer postaju band koji svira sve(od tamburaša i Slavonije do Narodnjaka i Dalmacije,Sevdaha i Rocka) prave iskorak i svoju svirku uspijevaju naplatiti prilično visokom cijenom što im mnogi mogu pozavidjeti. Svirci su skupina strašnih individualaca.

Presudnu ulogu u održavanju Sviraca do današnjih dana i imena koje danas nešto znači u glazbenim vodama odigrao je Mrvica(Bochelli s Karpata).Izuzetno talentiran,šlager glasa(koji usput rečeno troši u pratnji u svatovima derući se iz petnih žila umjesto da pjeva u sali k'o gospodin čovjek na mikrofon) ,i školovan i cijenjen pjevač i svirač koji je prošao sve postave FAB-a ,do današnjih dana je balansirao između raznih karaktera,ponašanja i želja te nepriznavanja autoriteta,te uspio sačuvati homogenost ovog banda.Jako emotivan.Voli Svirce.Svirci su“sve što ima“.Sigurno sinonim za Svirce,njihov brand,marka,image.Prvi glas,drugi basprim(Zarić).
Ne znam da li mu je u mladosti uzor bio Emir Hadžihafizbegović ili netko sličan,ali i ako nije taj zarazan dašak zajebancije koji nosi u sebi(ako nije u raznoraznim deprama) ostavlja u ljudima osjećaj optimizma i privlačnosti-i jednostavno ga moraš volit.Ali na koji kraj on sjedne u svatovima tamo je konobar najeb'o,padne s nogu..ne može nanet..Franc Ferdinand s Brlićke..
Opet valja naglasiti da ni Svirci u 10 godina postojanja nisu snimili nosač zvuka što je svojevrstan minus jer kad se budu pozdravljali neće moć' reći-Pamti te me po pjesmama mojim.
Sale-bolji član ritam mašine,treći glas, između par kontraša u Hrvatskoj i svakako treba svoj uspjeh zahvaliti prvenstveno radu i trudu,ali ja bih rekao i improvizaciji kojoj je sklon.Skupljač obiteljskog srebra(zbog raznih snimaka,članaka,akreditacija,priznanja..koje prikuplja od najranijih faza sviranja).Svjestan svoje kvalitete…nesvjestan inače..često neshvaćen od ljudi koji ga ne poznaju.Kolekcionar skupocjenih gitara..
Pored Lola i Sviraca,svirao u Batorek Bandu za vrijeme studiranja u Osijeku.
Važna karika u funkcioniranju banda.Ovi dana slavi 20 godina estradnog rada(usput rečeno Halid slavi 25….).Svestran sportaš-košarka(Jordan generacija),boćanje-rezerva u trećoj trojki,bilijar…..Voli akcije i akcijske cijene tipa:platiš tri -dobiješ tri…
Trebo ić' na koncert White Snakea ali mu se treba nije složila…sad treba ić' na U2 osim ako se nešto ne iskomplicira(recimo ako proročica kaže da to nije ok).
Pedantan,organiziran(cd-ovi složeni po abecedi)…uglađen,gastro seksualac,u stalnom sukobu sa prirodom….Por Favor

Željo-čovjek iz sjene ujedno i iz prvog reda,autoritet koji se poštuje,njegove ideje su bile da se band prilagodi publici,a ne publika bandu. Pokazale su se dobre,iako mu(njima) neki prigovaraju da su narodnjački band,da nemaju kvalitetu…Inače prvi basprim,počimalja ..teži besprijekornosti…stidi se za sve u bandu..glazbeno izvrstan,skoro samouk…izvrsnog glasa koji je potrošio cigaretama i pićem .Za njega su Svirci projekt koji mora uspjeti…kad ne bude njega neće biti ni Sviraca..
U zadnje vrijeme po fizionomiji počinje sličiti prijateljima iz djetinjstva.Osim te male devijacije(stomak) koja ga sprječava da kapitalizira svoj nadimak iz mladosti(Maradona)
i pokaže nogometni(jedini čovjek na svijetu kojem više žena zna o nogometu) i ini sportski talent,nema većih problema sa zdravljem.Nakon dvije operacije grla dobiva taj promukli efekt koji ga neodoljivo svrstava uz bok“ Par Exellence“ izvođačima tipa-Škender,Hrnić,Kalember.
Od hobija voli pecat.Jednom upec'o Tostolobika..i prod'o Miri..
Omiljeni kanal –DM Sat…Omiljeno jelo-krompir..Šta voli-jebat..
Kako znam?..Pa upis'o mi se u spomenar.

Mladi dečki koji su u međuvremenu postali stari konji.Pupić i Živič su talentirani i uz okosnicu banda funkcioniraju dobro..jako su napredovali i njihova svirka je na zavidnom nivou..dovoljno mladi i željni učenja,a dovoljno iskusni da mogu odsvirati sve.
I na kraju šta reći kao sukus 20-ogodišnje karijere momaka s Mrcinjaka?
Koju poruku poslati mladima?
Koje ekvivalente uzeti u obzir?

Sve što nije zapisano kao da se nije ni dogodilo.
Zato za kraj napisati ću i ovo:
TAKO MALA MJESNA ZAJEDNICA, A TOLIKO BUDALA…

Samo mi Brođani govorimo :

-De bokte
-De nemoj srat
-De reci
-A dee
-De ga jebi
-De nemoj
-De mi neštooo
-De sjeti se
-De ubij se
-De mi dodaj otaj peškir..

KRLEZANA

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Za naziv eko gospodarstva
Orlov put pobrinula se sama
priroda. Ovdje se tijekom
cijele godine može pratiti let
orlova i drugih ptica koje
svakodnevno borave unutar
zaštićenog parka prirode Kopački rit.
Nalazi se na iznimno povoljnoj poziciji za bavljenje ekološkom poljoprivredom, u blizini ulaza u zaštićeni park Kopački rit, samo šest kilometara od Osijeka, izoliran šumom i udaljen od prometnica. Prostire se na oko 7 hektara oranice koje nisu kemijski tretirane niti obrađivane od davne 1988 godine
Na gospodarstvu od voćnih vrsta zastupljene su jabuke, kruške, kupine i jagode.
Krastavci, rajčica, paprika i druge vrste povrća uzgajaju se u dva plastenika i na vanjskim površinama.
U svrhu prirodnog i efikasnijeg oprašivanja uzgajaju se pčele, a od domaćih životinja na površinama gospodarstva na ekološki način uzgajaju se koze, pure, zečevi i kokoši.
Osnovna misija eko gospodarstva Orlov put dobivanje je čistih ekoloških proizvoda bez obzira na cijenu. Ekološka proizvodnja često nije ekonomski isplativa, ali je kvaliteta i zdravstvena ispravnost proizvoda(u svježem ili prerađenom obliku) svrha takvog načina proizvodnje
Eko gospodarstvo može se obići uz laganu šetnju ili vožnju kolima, fijakerom, čezama ili sanjkama, te tako osjetiti draž boravka na cjelovitom seoskom imanju. Ponos imanja su dva konja lipicanca i ždrijebe koje ih uvijek prati pri vožnji posjetitelja.
Na gospodarstvu je u svrhu ekoturizma izgrađena i prva drvena eko kuća u Hrvatskoj građena od trupaca crnog bora i pokrivena baranjskom trskom, kapaciteta 150 posjetioca za objedovanje i sudjelovanje u odabranim programima.

Ako vam u kišnim danima nedostaje sunce, onda u svakom slučaju znate koje će vam sljedeće biti odredište. S oko 340 sunčanih dana godišnje Cipar je najsunčanija zemlja u ovom dijelu svijeta. Također je najistočniji i najtopliji otok Sredozemlja. Dugo je bio raskrižje Europe, Azije i Afrike pa su još uvijek prisutni tragovi drevnih civilizacija (rimske, bizantske i venecijanske).
Trebat će vam dosta vremena da obiđete sva važnija nalazišta, kao što je impresivno nalazište u kojem će vas očarati veličanstveni mozaici i kazalište Curium, Dionzijeva kuća, Bizantski dvorac s četrdeset stupova, te Stup sv.Pavla, drevni grad Salmis na istočnoj obali Cipra koji potječe čak iz 6.st.pr.Krista, stoga odvojite što više vremena možete i nemojte očekivati da ćete sve to vidjeti u 2 dana…

Svakako, poznat je i po tome što se na njemu rodila božica ljepote, ljubavi i strasti – Afrodita zbog čega ga je poželjela i posjedovati, a Kleopatri ga je zaljubljeni Marko Antonije poklonio.

Čest posjetitelj ovog otoka bio je i Leonardo da Vinci jer je iz njega crpio inspiraciju.

Sigurno će i vas očekivati svojom ljepotom, te očuvanom baštinom.
Glavne gospodarske aktivnosti su turizam, te izvoz odjeće i farmaceutskih proizvoda. Cipar izvozi najviše krumpira u svojoj regiji, zbog toga je velika usmjerenost gospodarstva na poljodjelstvo.
Od Turske invazije 1974. zemlja je bila podijeljena na 2 dijela, južni dio nastanjen uglavnom Grcima, te manji sjeverni dio Tursku Republiku Sjeverni Cipar.
Službeni jezik je grčki dok se na sjeveru otoka priča turski upravo zbog ove podjele. No, bitno je da se u svim turističkim mjestima bez ikakvih problema možete sporazumjeti na engleskom ili njemačkom jeziku. Veći gradovi su Nicosia – koji je ujedno i glavni grad, Famagusta i Larnaka..
Raznoliku hranu punu voća i povrća svakako morate isprobati, no glavni specijaliteti su isključivo vezani uz ribu i morske plodove uz koje ide odlično domaće vino.
Ako budete putovali na Cipar, najvjerojatnije ćete putovati noću jer vam je to povoljnije, budući da je cijena noćnim letovima niža, zbog turista koji ne vole vidjeti prelijetanje aviona tijekom dana.
Sve ide polako, lagano, bez žurbe i živciranja, stoga, računajte na to da ćete im se morati prilagoditi

Zemlja vjetrenjača, tulipana i tolerancije
Nizozemska nije nikakva misterija. Relativno mala, bogata zemlja na sjeverozapadu Europe ne nudi velika iznenađenja. Život ne odskače mnogo od već određenih stereotipa o Nizozemskoj i Nizozemcima – tulipani, sir, vjetrenjače, prijateljice noći, droga i Johnny Štulic. Posebnost zemlje leži u nepovoljnim klimatskim uvjetima, kiša pada svakodnevno, te uz jak vjetar čini život nepodnošljivim.
Ipak, usprkos nedostatku sunca, Nizozemci su prilično sretan i euforičan narod. Prosječan Nizozemac je 1.83 m visok, plav, voli putovanja, zarađuje otprilike 3300 eura mjesečno (brutto) za max 8 sati rada dnevno, te veliki dio plaće odvaja u humanitarne svrhe. Uz velikodušnost, poznati su po liberalnim stavovima i toleranciji. Zbog visokog stupnja tolerancije prema različitost i činjenici da veći dio populacije tečno govori barem dva strana jezika (većinom engleski i njemački), biti stranac u ovoj zemlji nije teško. Ljudi su nasmijani i ljubazni, uvijek spremni pomoći.



Ponekad stupanj tolerancije i otvorenosti začuđuje. Prema najnovijem imigracijskom zakonu, aplikant za nizozemsko državljanstvo mora pogledati video zapis intimnog 'druženja' gay para kako bi dokazao potpunu suglasnost sa svim liberalnim stavovima nacije (informacija nije sto posto provjerena!). Također, otvorenost se može primijetiti i u stilu života. Ako ste ikada posjetili ovu državu, sigurno ste primijetili velike prozore i nedostatak zavjesa. Da, Nizozemci ne skrivaju svoju intimu, te prolaznici mogu zaviriti u svačiji dnevni boravak. Ja sam postala voajer. Znam kako su uređeni svi stanovi u susjedstvu, znam kada moji susjedi večeraju, koje novine čitaju, a ponekad me znaju i pozdraviti kada primijete da bezobrazno buljim u njihov prozor. Kada ste stranac znatiželju je teško ubiti.

Točnost i preciznost su ovdje jako važni, a planiranje svakodnevnih obaveza neizostavan dio svakodnevnice. Ne postoji osoba u ovoj zemlji koje ne posjeduje „daily planner“. Administracija je isto dobro organizirana, iako ponekad poprima kafkijanske razmjere. Upravo zbog opsesije ugovaranja sastanka, nemoguće je banuti na vrata nekog ureda i postaviti jednostavno pitanje. Nizozemci sve rješavaju pismenim putem i često se događa da par mjeseci surađujete sa osobom koju nikada niste vidjeli. Ali, svaki problem biti će brzo i bezbolno riješen. Zamislite, i tete na šalterima su ljubazne i nasmijane!



Što se tiče životnog standarda, Nizozemska je jedna od najbogatijih (i najskupljih) europskih država. Osim što su prvaci u trgovanju, kolonijalna prošlost i veze sa državama poput Indonezije donose veliki dio profita (iako je ovdje kolonizacija tabu tema i crna mrlja u savršenom rezimeu). Luka Rotterdam je jedna od najvećih na svijetu, a džepove im pune i mljekarska industrija i pozamašni resursi plina. Uglavnom, bogatstvo donosi visok socijalni standard i socijalnu zaštićenost zaposlenika. Stopa nezaposlenosti je minimalna (5.5 %), žene većinom rade pola radnog vremena, doktori imaju devet tjedana godišnjeg odmora, a studentima treba u prosijeku šest do sedam godina do diplome. Biti prosvijećen je narodni motto, te državni sistem ponekad podsjeća na Marx-ovu utopiju.



Infrastruktura gradova se također kreće u okviru bajkovite idile. Nizozemski gradovi su relativno mali, čisti (izuzevši Amsterdam), i sigurni. Obiteljske kuće su savršeno uređene, ne prevelike, te nema urbanističkih ekscesa. Jedan moj prijatelj je primijetio da ovdje, osim Rotterdama, ne postoje gradovi, već su to malo gušće naseljena sela. U mjestima poput Utrechta i Den Haaga vlada nirvana, opuštenost, i domaća atmosfera. Nema strke, zbrke, niti panike.

Zbog gustoće naseljenosti, pravu prirodu i prostranstva možete vidjeti samo na sjeveru zemlje. Radi nižeg životnog standarda i relativne prometne izoliranosti sjevera, većina ljudi živi na zapadu i jugu, te su pokrajine poput Frieslanda i Groningena prava oaza mira i samoće. Idila doseže svoj vrhunac. Nikada prije nisam vidjela tako zelenu travu, tako savršeno pošišanu živicu, niti tako uređene parkove. Prolazeći kroz sela ovih pokrajina, čovjek ima dojam da su štale skrivene duboko pod zemljom, da u njima žive neke high-tech krave koje ne smrde, a iz vima im teče nemasno mlijeko.


Tot straks (iliti do viđenja)…!
Senka Stanivuković

Narodnjaci su sve više uzeli maha. Svjedoci smo gotovo svakodnevnih otvaranja novih narodnjačkih klubova ili «prekvalifikacija» postojećih klubova u groznice Grand hitova i sličnih.
Pjesme čiji su refreni "Suzama sam lepila tapete" ili "Ima,ima stila..ja se zaljubila"pjevaju se na maturalcima,na kupalištima,privatnim zabavama..svugdje..


Narodnjaci su i prije bili prisutni na hrvatskoj glazbenoj sceni, ali u proteklih nekoliko godina doživjeli su pravi procvat te je Hrvatska postala meka za folk zvijezde.
Katastrofa je vidit dva momka u nabrijanom autu,spuštenih prozora gdje se voze gradom a iz auta trešti Seka Aleksić ili Karleuša..Mislim to nije uoče cool..ja da sam žensko meni bi to bilo strašno..
Sve te silikonske "napalm djevice",cajke,turbofolkeri---


Hrvatska glazbena scena se puno promijenila. Sjetimo se samo hrvatskog rocka 70-tih i 80-tih, Filma, Animatora, Azre itd., dance ere i trash hitova s početka 90-tih, do razvoja urbane scene, hrvatskog hip hopa, vječnih zabavnjaka i ostalih muzičkih žanrova..
A danas glavne zvjezde su Luka Nižetić, Ivana Kindl, Jacques ili Ivana Radovniković...itd..pa ko če njih slušat..
Možda nije ni čudo što se mladi okreču istočnjačkim ritmovima kad kod nas nema kvalitetnih bandova,pjesama..več se sve svodi na mašineriju Tončija Huljiča i na instant zvijezdice i tek poneki bljesak kvalitete od nekog afirmiranijeg izvođača.
Nije ni čudo što moj nečak pjeva nešto tipa-"Sedišta se tresu u tvom Mercedesu" kad nam naši Vatreni hodaju po Ludnicama,a istovremeno su uzor mladima koji se povode za trendovima.

Problem nastaje kada hrvatski izvođači shvate da ne mogu dobiti bitku protiv narodnjaka jer se njima apsolutno izlazi ususret. Pokojnom Dini Dvorniku, što smo mogli čuti iz jednog od njegovih posljednjih intervjua, najveći strah je bio da li će publika prihvatiti njegovu glazbu i njegov stil, jer su sada u điru neki istočni ritmovi. Dino je pokrenuo funky stil koji nije samo jedinstven za Hrvatsku, nego i za cijelu ovu regiju. A bojao se da to više neće moći proć zbog tih «novih đireva».

Teško je pronaći pravu formulu kako ponovno oživjeti hrvatsku glazbenu scenu. Na kraju će vjerojatno sve zavisiti od nas, slušatelja, poklonika različitih žanrova glazbe da li ćemo čuvati i promicati hrvatsku glazbu ili ćemo joj jednostavno okrenuti leđa i utopiti se u moru narodnjaka. Izbor je na vama..

I na kraju..ona opće poznata..
TEŠKO JE FULL BITI COOL KAD SI TU..

REGINAGrupa je nastala 1990. godine u Sarajevu.
Pod snažnim utjecajem U2-a izdaju prvi album.Slogan koji je pratio prvi album "Mi nismo Merlin, mi smo Regina" bio je na samom početku dovoljan razlog da skrene pažnju medija na novu grupu.
Za BIH pobjeđuju na izboru za Eurosong s pjesmom Bistra voda,te putuju u Moskvu gdje su jedni od favorita.
Totalno drukčiji,jedinstveni i osebujnog izričaja....da li su pobjedili....

Za prste polizat

Kada vam je dosta pikantnih i intenzivnih jela, probajte pripremiti ovakav pileći rižoto. Jednostavnog je i laganog okusa, odmorit će vaše nepce i želudac, a svakako bi vam mogao pasati za vrijeme oporavka od prehlade ili gripe.

U tavu, na vruće maslinovo ulje, dodamo luk i pržimo dok ne omekša. Piletinu narežemo na kocke, dodamo u tavu i pržimo 2 minute. Dodamo rižu, začinimo solju i paprom te miješamo da riža upije malo masnoće. Zatim stalno miješajući, postepeno podlijevamo vrućim pilećim temeljcem sve dok riža ne nabubri i ne omekša. Pred sam kraj kuhanja u rižoto umiješamo sjeckani peršin, malo maslinovog ulja, kiselo vrhnje, maknemo s vatre, poklopimo i ostavimo da odstoji 5 minuta.

200 g pilećeg filea
• 300 g riže (za rižoto)
• 1,5 l pilećeg temeljca
• 1 glavica luka
• 1 žlica sjeckanog peršina
• 1 žlica kiselog vrhnja
• maslinovo ulje
• sol i papar

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Moto susreti u Slavonskom Brodu održavaju se šestu godinu za redom i dio su projekta nekolicine entuzijasta i zaljubljenika u motore i moto sport.
U proteklih šest godina Moto susreti postaju prepoznatljivi diljem Hrvatske i šire prvenstveno po odličnoj organizaciji i posječenosti i kvalitetnom programu,te na taj način postaju zaštitni znak grada Broda među njegovim građanima i onima koji dođu u posjetu.
Dovoljno je reći da su Moto susreti Brod u Hrvatskoj trenutno najjače događanje te vrste u Hrvatskoj.
Treba naglasiti i oko 15000 posjetitelja koji svake godine doprinose se boljem doživljaju.Također treba naglasiti da su u proteklih pet godina koncerte održali svi najvrjedniji Hrvatski izvođači,te su Moto susreti Brod postali “Must see” događanje.
Moto klub Brod broji oko 300 članova i svi su redom uključeni u projekt održavanja susreta.
Mišljenje nekih građana je da su članovi kluba u proteklih pet godina napravili puno više na promociji ovoga grada i na polju kulturno umjetničkih događanja nego oni koji su to trebali.
Napokon je ovaj grad po nečem postao prepoznatljiv,a do to nije Đuro Đaković.

Ovaj grad je poznat po svojoj rock tradiciji..mnogi će se sjetiti dva Rock maratona koja su se održala na stadionu uz Savu…i o tome se priča i nakon 20 godina…Moto susreti su nešto što nastavlja tu tradiciju..

Ako odete u Tunis, nikako nemojte propustiti izlet u Safari. U tom izletu obilazite El Jem u kojemu je treći najveći amfiteatar na svijetu. Vrata u pustinju otvorit će Douz, odakle vas u Saharu dalje mogu odvesti deve.

Još jedna velika turistička atrakcija je slano jezero Chott El Jerid, te slana pustinja s tipičnim termalno – slanim izvorima.

Nemojte propustiti ni vožnju džipovima do gorskih oaza Chebika i Tomerza koje su navodnjene izvorskom vodom gorja Atlas.

U Tunis otputujte ako volite miris jasmina, šetnje uz duge pješčane plaže, te ako želite u sebi probuditi avanturistički duh odlaskom na Safari.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Hammamet
Hammamet se ubraja u najomiljenija ljetovališta inostranih i domaćih turista u Tunisu. Arapi su ovdje u 10. vijeku sagradili staro jezgro grada, tvrđavu i ostale građevine. Obzirom na svoj slikovit i miran položaj u 19. vijeku postao je omiljeno ljetovalište poznatih ljudi. Aristokrate su ovdje gradili vile sa predvorjima i arapskim enterijerima. Skoro bajkovita rezidencija milionerskog bračnog para Georgie Sebastiana i Violete Hajncen danas je centar kulturnih dešavanja. Hammamet ima i jedan od najljepših golf terena na svijetu. Gradom dominira stara tvrđava iz 15. vijeka sa koje se pruža prekrasan pogled na zaliv. Ispod moćnih kamenih zidina skriva se stari grad - medina gdje možete doživjeti tipičnu atmosferu tuniske pijace - souka. Moderni gradski centar pun života garantuje dovoljno zabave za sve u toku cijelog dana. Yasmin Hammamet, nova južna turistička zona Hammameta, građena je po uzoru na Azurnu obalu i najviše podsjeća na
Nicu.
Luksuzni hoteli izuzetne arhitekture, a ujedno tipičnog arapskog stila pored drvoreda palmi duž cijelog šetališta, predstavljaju jedinstven dekor ove turističke zone.

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

To je jedno od onih putovanja koje se pamte cijeli život, iz više razloga. Prvo, odlučili smo ići u Dansku koja i nije neka uobičajena destinacija i odlučili smo ići automobilima, a sve to u siječnju mjesecu.

Cijela Danska puna je kuća za odmor (holliday homes) koje su vrhunski napravljene, s bazenom, kaminom, jacuzzijem, i koje se za relativno povoljan novac iznajmljuju. To nam je bio osnovni motiv odabira Danske kao destinacije.
Nakon što smo preko interneta rezervirali kuću i raspitali se o svemu drugom što se treba znati, nas deset krenulo je dvama automobilima iz Slavonskog Broda prema Marielystu -poznatom danskom ljetovalištu. Sredina siječnja nije davala optimistične prognoze što se tiče dobrog vremena.

Put je bio dug i naporan, ali se isplatilo, jer proći cijelu Europu autom nešto je posebno. Najviše me se dojmio sjeverni dio Njemačke - bivši DDR sa svojim vjetrenjačama kojih ima na stotine. Negdje u zoru bili smo u Rostocku gdje nas je čekao brod Princ Joakim koji prometuje na Sjevernom moru između Njemačke i Danske. Ustvari, to je trajekt, ali se ni po čemu ne može usporediti s trajektima na koje smo mi naučili - ovo je bio Titanic za naše.

Marielyst je jedno malo mjesto na južnoj obali Danske, turistički orijentirano, lijepo uređeno. Brzo smo našli agenciju gdje samo bukirali i oni su nas putili do naše kuće. Kuća je bila odlična. Lijepo uređena, u rustikalnom stilu - cigla, drvo, trska - sa svime što ti treba.

U Marielystu smo najviše vremena provodili u bazenu koji ima staklene stjenke i sve se vidi van.

Ne trebam govoriti koji je gušt kupati se u vrućoj vodi i gledati snijeg vani gdje je istodobno -15 stupnjeva.
Danci su ljubazni ljudi koji se trude biti dostupni. Svi znaju engleski jezik pa komunikacija nije problem. Malo nas je iznenadilo to što se razdanjuje u 8.30, a mrak pada već oko 15 sati tako da već oko 20 sati grad bude prazan.

Što se tiče noćnog života i šopinga, mi smo se orijentirali na Kopenhagen koji je nekih 80 km udaljen i stigne se za pola sata jer je povezan autoputom. Kopenhagen je grad koji nikada ne spava. Sam centar (Raadhuspladsen) napučen je turistima iz cijeloga svijeta - najviše ima Japanaca. Na njemu dominira veliki spomenik Hans Christiana Andersena i Gradska vijećnica.

Tu je i poznata trgovačka ulica Stroget gdje je sve puno trgovina, restorana i pubova. Također, malo dalje je Tivoli - veliki zabavni park gdje je restoran Herzegovina, vlasništvo nekoga s našeg podneblja. Inače simboli Kopenhagena su Mala sirena i Carlsberg.

Kip male sirene dao je napraviti Carl Jacobsen 1913. i do dan danas to je zaštitni znak grada. Pivovara Carlsberg je nešto što se ne smije propustiti kada ste u Kopenhagenu. Sam obilazak traje oko sat vremena gdje vas stručni vodič upoznaje s povijesti te slavne pivovare, procesom proizvodnje piva, fermentacijom.

Postoji i Visitor Centre gdje se mogu kupiti suveniri te se slikati uz slavne osnivače, također se prolazi kroz kušaonicu gdje se probavaju razne vrste piva. Carlsberg ima svoj vlastiti muzej i najveću zbirku neotvorenih piva na svijetu - preko 15.000 vrsta. Pivovara Carlsberg duboko je utkana u povijest Kopenhagena.

Zanimljivo je da su na ulazu u pivovaru Elephant gate dva velika kamena slona koji su dovezeni iz Kine prije 100 godina, a na sebi imaju svastike tj. kukaste križeve, ali oni nemaju veze s nacizmom, već su simbol neke obitelji.

Također treba posjetiti muzej vikinških brodova i muzej H. C. Andersona. Gradom dominiraju bicikli, automobila je jako malo osim taksija koji su jako skupi. Inače, Kopenhagen je skup grad za naše prilike. Pivo u pubu stoji 40-50 kuna, Coca Cola 20-30 kn, pizza 80-120 kn, parkiranje sat vremena 80 kn, suveniri oko pet eura. Mi smo imali sreću što smo išli u siječnju kad su velika sniženja i rasprodaje, tako da smo nakupovali odjeće i obuće po nekim razumnim cijenama.

Što još reći za Kopenhagen - oduševio nas je svojom arhitekturom, poviješću i ljudima kojih ima iz svih krajeva svijeta.

Naših 10 dana u Danskoj brzo je prošlo i put nazad nekako nam je teže pao. Kako smo se približavali Hrvatskoj, dojmovi su bili sve jači. Danska je prelijepa zemlja, gostoljubivih ljudi i bogate povijesti. I danas kada gledam slike razmišljam o vjetrenjačama, Vikinzima, Andersenu...

Vratit ću se sigurno.